​Ono što se mjesecima sumnjalo, sada je dobilo svoj zvanični pečat: politički rijaliti Draška Stanivukovića dotakao je samo dno. Najnovija farsa oko formiranja takozvanog „antikorupcionog tima“ predstavlja otovoreni šamar u lice svakom mislećem čovjeku u ovom gradu i definitivni slom lažne politike poštenja i preokreta.
​Postaviti kompromitovane kadrove i ljude sa sumnjivim nadimcima da vode borbu protiv kriminala nije samo politički autogol – to je brutalna uvreda za inteligenciju građana. To je isto kao da vuku povjerite čuvanje stada ili da piromana imenujete za šefa vatrogasne stanice.
​Od „Simbola promjena“ do običnog političkog trgovca
​Banjaluka pamti dane kada je Stanivuković gradio karijeru na suzama, obećanjima o pravdi, transparentnosti i „otvaranju tajnih ladica“. Danas, te iste ladice služe za skrivanje trulih kompromisa i stranačkih talova. Od velikog borca protiv režima i sistema, ostao je samo estradni jahač konja, režiser patetičnih video-spotova i politički trgovac koji je zarad opstanka u fotelji spreman da proguta sve ono protiv čega se nekada navodno borio.
​Dok se grad guši u saobraćajnom kolapsu, dok urbanistički haos diktiraju tajkunski interesi, a obećani projekti ostaju samo makete na papiru, aktuelni gradonačelnik se bavi jeftinim trikovima i prodajom magle. Njegov „rat protiv korupcije“ postao je paravan iza kojeg se krije klasična preraspodjela plijena, zapakovana u novu, uglancanu ambalažu.
​Narod više nije lud: Maske su pale!
​Ova najnovija predstava za naivne jasno pokazuje da se iza kulisa ne vodi nikakva borba za narod, već isključivo grčevita borba za očuvanje vlasti i ličnih pozicija.
Selektivna pravda koju Stanivuković pokušava da prPOLITIČKI CIRKUS PROBIO SVE GRANICE: Kako je Draško Stanivuković prodao obraz i Banjaluku!ogura preko svojih novopečenih „istražitelja“ služi samo za jedno: disciplinovanje neposlušnih i skretanje pažnje sa stvarnih problema.
​Ali, maske su konačno pale. Građani odlično vide da je velika priča o „novoj politici“ kapitulirala pred najgorim oblicima stare političke trgovine. Ako su ovi ljudi simboli borbe protiv korupcije, onda smo stvarno dotakli dno.
Preostaje samo da se zapitamo: dokle će se bezobrazluk i političko sljepilo servirati kao vizija budućnosti?